петак, 16. октобар 2015.

ZEMLJA

Zemlja mi uze snagu i sve snove moje,
ja sam joj davala nadu a ona plodove svoje.

U nju uprte moje oci,u njoj se sakupi znoj.
Ona zivi svoj zivot a kuda ode moj?

Sve vise mi trazi,ja-umorna ne stizem...
Sta li sam propustila?Na gore pogled dizem.

I videh tamo ptice slobodne kako lete,
zasto rob ti postah nezajazljivi svete?

Sad molim za vreme da pronadjem ceznju svoju
i da suncem ispunim jos godinu koju.

Нема коментара:

Постави коментар