субота, 17. октобар 2015.

NAPUSTENI SPLAV

 Ja sam cuo mnoge tajne
i upio mnoge suze,
osetio ko je daje
i ko sebi ljubav uze.

Molio sam da dolaze
na ledjima da ih nosim,
da prodisu rekom,sumom;
za njih sada milost prosim.

Ne videse oni nista
ili nesto vrlo malo;
Zato ja sam sada ono
sto od njih je preostalo.

Skrnavise moje telo,
skrnavise tudju muku.
Ja sam hteo da spasavam,
polomise moju ruku.

Prestali su da dolaze.
Nisam oku vise mio.
Nemam vise sta da nudim,
nisam vise sto sam bio.

Sad dolaze opet oni
sto me tu i postavise,
da obnove telo moje 
i vidaju rane svoje.

Sad dolaze opet oni.
Kad me vide njima zao...
Zasto si mi druze stari
zasto li sam i ja pao?

Nije vazno-sad pomozi,
ja cu tebi a ti meni.
Sunce mene obasjace,
daj mi ruku,zamnom kreni!

Da trazimo odgovore,
hvatajmo ih u letu
i kad za to vreme dodje
osvetlicemo mi planetu.

Нема коментара:

Постави коментар