JEZERO
Na tebi su sestro belila se platna
i pricali nekad da si reka zlatna.
Sirio sam ruke nekad da te primim,
zamisliti nisam mog'o bez tebe da zimim.
Blagosiljao sam ljude zato sto postojim,
sada dok te gledam ja se setro bojim.
Prljava si,mutna,kroz tebe svasta pluta,
sta donosis mi sejo sa dalekog puta?
Zatrovane ribe tvoje isto ko i ljudi,
izvoru ih vrati-nek ih on probudi.
Za milost ti moli ko hoce da cuje,
da prestane covek coveka da truje.
Нема коментара:
Постави коментар