Zidovi su moji truli,
odzak moj je mrtav davno,
nikog vise ja ne grlim,
zato mi je oko tamno.
Tamno je i njihovo
u velikom,mracnom gradu
ali kada vreme prodje
vratice se svome stadu.
Kad me budu popravljali
lecice i srca svoja,
kako sam ih samo zeljna
znade samo dusa moja.
Kad se sete,kad mi dodju
da ja njima snagu dajem
jer koreni su tu u meni
od rodjenja ih ja poznajem.
Poruku im vetrom saljem
da pozure,da se jave
dok ih tuge toga grada
ne uguse,ne poplave...
Нема коментара:
Постави коментар