четвртак, 22. октобар 2015.

KOKA I ORAO

Zamisljeno gleda koka u ostalu zivinu
onda pogled gore bezi negde u visinu.

Vidi orla gde ponosno i opusteno nebom leti,
odozgo joj porucuje:Ti se seti,ti se seti!

Ne razume koka njega,cega treba da se seti,
orao joj dovikuje:Ti poleti,ti poleti!

Ja sam koka,ja ne letim-odgovara tuznog lica;
Nije moja sudba takva,ja ti nisam takva ptica.

Letite orlovi,oduvek to znate
ne mozete vasa krila da mi date.

Zacutase orlovi,videse ne vredi
da pomognu koki pamcenje da sredi.

Kada kraj po nju dodje,istina odjednom sine
da i ona orlic bese,da je mogla u visine.

Sve bi dala kad bi mogla barem jednom da poleti,
i danas se svetom cuje:ti se seti,ti se seti!

Нема коментара:

Постави коментар