понедељак, 26. октобар 2015.

NA DRUGI POGLED

Trljam snene okice,
gde li sam to bio,
cini mi se da sam more
vid'o dok sam slatko snio.

Ova soba svetla ima,
nije vise tako tama,
cije li je sad to lice,
a secam se..to je mama!!!

Pogledam je ja u oci,
pa joj gledam kosu,
vidim usne nasmejane,
pa pegice po nosu.

Dosad sam je samo cuo,
svidja mi se sad sto vidim,
ne znam samo dal cu mami
ovako malen da se svidim???.

Ma svidjam joj se ja sigurno,
nema veze sto sam beba,
meni ona najlepsa je,
ja sam ono sto joj treba.

Zakljucak me umiri,
ususkah se slatko,

opet bih da spavam,
ne predugo..kratko...

Нема коментара:

Постави коментар